Blog o emocionalnom prejedanju. Mogući uzročni čimbenici i strategije nošenja s time.

Koji su mogući uzroci emocionalnog prejedanja?

i strategije koje mogu pomoći

Zašto je teško stati čak i kada je fizička glad odavno zadovoljena? 

Prvo da razjasnim kako je jedenje s emocijom apsolutno normalno. Već od davnina je poznato kako hrana okuplja ljude, ona je tu kada se slavi rođenje, tako i kada se opraštamo od voljenih. Hrana je magnet koji privlači ljude za stolom i priča svoju priču. Nemoguće je, ali i nepotrebno zaustavljati da hrana i emocije idu zajedno.

Kada se događa problem?

Kada jedenje uz emociju postaje jedna od velikih poteškoća u svakodnevnom životu, ali i problem fizičkog zdravlja?

Odgovor se nalazi u namjeri jedenja. A to je kada hrana postane glavni kanal kojim osoba osjeća cijeli raspon svojih emocija. Primjerice, kada hrana postaje jedini način reguliranja emocija. 

Pa će tako hrana biti utjeha kada smo tužni. Bit će prilika za žvakanje kada smo ljutiti. Bit će okus, tekstura i miris kroz koje pokazujemo koliko smo sretni. 

Jedenje postaje mehanizam suočavanja sa stresom, tugom, dosadom ili nekim drugim emocionalnim izazovima. Također, emocionalno jedenje je utjeha, distrakcija ili kratkotrajno olakšanje od neugodnih emocija i poteškoća. 

Koji su sve mogući uzroci emocionalnog prejedanja? 

S obzirom na to da je ovo vrlo individualno pitanje i ovisi o mnogo čimbenika, navest ću nekoliko uzročnih čimbenika emocionalnog jedenja. 

1. Stres i traumatska iskustva

Stres je skup fizičkih i emocionalnih reakcija i obrazaca na osjećaj preopterećenosti. Postoje mnogi uzroci stresa, kao što su traumatski događaji, nedavne životne promjene i svakodnevni stresori (neugodne situacije). Ne odgovaramo svi jednako na stres i na to utječe koliko nam je neki događaj važan i koliko imamo resursa ili kapaciteta za nošenjem sa stresom. 

Ovisno o životnim iskustvima i emocionalnom razvoju, stječemo kroz život adaptivne i maladaptivne načine nošenja sa stresom. Jedni imaju pozitivan ishod na nas, drugi mehanizmi pomažu nam u kratkoročnom otklanjanju stresa, ali takav mehanizam nije dobar za nas. U taj mehanizam možemo svrstati emocionalno prejedanje. 

Hrana postaje način kako se pojedinac nosi s tom opterećenosti. Uz psihološku stranu, tu se nalazi i ona biološka potreba za hranom u iskustvu stresa. Naime, stres otpušta visoke razine hormona kortizola, koji može povećati apetit i dovesti do prejedanja. 

Neki od stresora koji mogu biti ispod emocionalnog prejedanja: 

  • Rokovi na poslu 
  • Ispiti i razne evaluacije 
  • Gubitak bliskih osoba 
  • Prekidi/rastave 
  • Financijske poteškoće 
  • Iskustvo trauma (zlostavljanje – seksualno, fizičko, emocionalno, nesreće, prirodne katastrofe, rat,…)

*Važno je znati da je stres subjektivno iskustvo, osjećaj i reakcija. Isti događaji različitim osobama mogu izazvati potpuno drugačije reakcije. 

2. Emocionalne poteškoće 

Kao što je prije spomenuto, emocionalno jedenje postaje problem kada hrana zamijeni zdrav način emocionalne regulacije. 

Kod emocionalnog jedenja nije problem emocija, neko procesuiranje emocije. Pričanje o emocijama. Primjerice, kod djece koja nemaju prisutnu odraslu osobu koja im može pomoći ko-regulirati emociju kroz razgovor, utjehu ili siguran kontakt može se pojaviti hrana kao mehanizam nošenja s emocijama. 

Zašto jedenje postaje način nošenja s tugom, usamljenosti, dosadom ili frustracijom? 

Odgovor na to pitanje je puno kompleksniji nego ovdje mogu ponuditi. No, ono što je važno reći je da je to spoj psihičkih čimbenika, bioloških i socijalnih. Kako je osoba odrastala, kako se razgovaralo o hrani, kako su se emocije regulirale u obitelji. Koje psihološke karakteristike čine neku osobu, kakav ima odnos s tijelom, kako se nosi s neugodom, ima li razvijene unutarnje resurse za reguliranjem emocija. I na kraju biološke – postoji li biološka predispozicija prejedanju, kakva je razina hormona i kako se kroz život njegovala prirodna konstitucija tijela. 

3. Socijalni i kulturalni čimbenici emocionalnog prejedanja 

Socijalne norme

Socijalne norme ili pravila su način po kojem učimo funkcionirati u društvu. One su vrlo važne kako bismo se mogli prilagoditi i pripadati. 

Socijalne norme u vezi jedenja utječu na naš način jedenja, odabir namirnica, pripremu, način okupljanja, ponašanje za stolom. 

U takvom kontekstu mogu se događati prejedanja, posebno ako je pravilo da se obitelj okuplja isključivo uz hranu. Povezivanje određenih članova obitelji realizira se jedino pod uvjetom zajedničkog jedenja što može dovesti do emocionalnog prejedanja. 

Obiteljska dinamika za stolom

Ogroman čimbenik emocionalnog prejedanja je i obiteljska dinamika za stolom. Koliko se komentira odabir hrane i koliko se komentira izgled. Na neke članove takva dinamika može biti izrazito teška. Zbog neugodnih osjećaja koji se pojave kroz takvu dinamiku, hrana može biti ponovno način nošenja s neugodnim emocijama. 

Pogledaj kratki video o tome što izbjegavati kada pričamo o hrani i tijelu tijekom blagdana → OVDJE

Socijalno uspoređivanje

Ne možemo zanemariti i socijalno uspoređivanje. Uspoređivanje izgleda tijela može doprinijeti emocionalnom prejedanju. Pritisak vršnjaka da se uklope u određeni oblik tijela i u stil života može dovesti pojedince da se okrenu hrani kao obliku utjehe i nošenja s emocijama. 

Obiteljska dinamika tijekom blagdana za stolom može doprinijeti emocionalnom prejedanju.

Ogroman čimbenik emocionalnog prejedanja je i obiteljska dinamika za stolom.

Način razmišljanja o hrani i ponašajne navike mogu značajno doprinijeti emocionalnom prejedanju. Postoje li velike restrikcije u vezi hrane, istovremeno postoji i velika žudnja za hranom. 

Zabrana na nas mozak djeluje tako da potiče žudnju za zabranjenim, posebno kada se radi o nečemu toliko brzo dostupnim kao što je hrana. 

Također, treba pogledati razlog zašto postoji zabrana u prvom mjestu.

Moguće je da su prisutne poteškoće u vezi izgleda tijela, nezadovoljstvo tijelom i negativan stav prema tijelu. Tada se tijelo tretira kao “neposlušni” dio kojeg treba kontrolirati kako bi sve bilo u redu. 

Polazak na dijetu kao oblik restrikcije

Restrikcije hrane mogu biti prisutne u različitim oblicima. Dijete kao ponašajni obrasci u vezi hrane koji se očituju u oduzimanju određenih namirnica. 

Mentalne restrikcije

Mentalne restrikcije koje se očituju kao misli zabrana “ne smiješ ovo jesti, bi ćeš debela i nitko te neće voljeti”. 

Socijalne restrikcije

Socijalne restrikcije koje se mogu očitovati u izolaciji s druženja, jedenja u samoći, odbijana namirnica koje su zabranjene. 

Sve te restrikcije mogu dovesti do velike nekontrolirajuće žudnje zbog koje se osoba prejeda i to najčešće u samoći i tijekom noći kako nitko ne bi vidio. 

Kod ovoga je jako važno da se radi s nutricionistima osvještenima u području poremećaja hranjenja i poremećenog hranjenja. 

Sada kada sam nabrojila neke od uzročnih čimbenika emocionalnog prejedanja, idemo navesti neke strategije koje mogu pomoći kod emocionalnog prejedanja: 

Strategije koje mogu pomoći kod emocionalnog prejedanja:

1. Svjesno jedenje (eng. mindful eating)

Svjesno jedenje dio je mindfulness treninga. Može se učiti zasebno kao jedna tehnika i u cjelini proučavajući mindfulness kao stil i način življenja i odnošenja prema emocijama. 

Ovdje možeš proučiti mindfulness tečaj za koji sam educirana preko Udruženja Mindfulness UK. https://kindwhenhard.com/mindfulness-tecaj-za-pocetnike/

Svjesno jedenje uključuje osvještavanje znakova gladi i sitosti. Ključna riječ je svjesnost u jedenju. Što se događa kada jedemo. Čega smo svjesni? Koje emocije? Koristi li nam jedenje kao distrakcija? 

Ovo je proces koji traži svakodnevno vježbanje i širenje svjesnosti putem vježbi mindfulnessa. 

2. Identificiranje okidača 

Kako bi emocionalno prejedanje moglo biti regulirano, važno je moći identificirati okidač koji aktivira jedenje u svrhu regulacije emocija. Vođenje dnevnika jedenja i emocija povezanih s jedenjem može biti vrlo učinkovito. 

Identificiranje okidača može osvijestiti ponašanje i usmjeriti osobu na uzročni čimbenik. U učenje o tome kako se nositi sa stresom ili razgovor o emocijama koje su ostale neregulirane kroz život. 

3. Uspostavljanje dnevne rutine 

Rutina jedenja u kojoj se ne preskaču obroci i u kojoj nastojimo balansirati restriktivni um može pomoći da ne dođe do velike žudnje ili ekstremne gladi. 

Rutina može pomoći u smanjenju impulsa za emocionalno prejedanje. 

Redovito hranjenja može smanjiti utjecaj mindseta dijeta i restrikcija. Vrlo je važno uspostaviti rutinu nakon prejedanja jer su tada osobe sklone restriktivnom umu što onda povećava začarani krug prejedanja. 

Kada se nakon prejedanja uspostavi strogi režim restrikcije, opet se aktivira sve veća potreba za zabranjenim + neugodne emocije će onda imati puno intenzivniju potrebu regulirati se kroz hranu. 

4. Potražiti stručnu pomoć

Potpuno je normalno i potrebno potražiti stručnu pomoć u nošenju s emocionalnim prejedanjem. Najbolje bi bilo pristupiti tom problemu multidisciplinarno. Primjerice, uključiti psihoterapijsku pomoć, pomoć nutricionista specijaliziranog ili osviještenog u području intuitivnog hranjenja i rada s poremećenim hranjenjem. Ako postoje hormonalni disbalans, važno je uključiti i endokrinologa koji ima razumijevanja i osviještenost u vezi ove teme. 

Važno je istaknuti da je prevladavanje emocionalnog prejedanja postepeni proces kojemu treba vrijeme i multidisciplinarni pristup. Treba vremena ponovno steći pozitivni odnos s hranom, tijelom i emocijama. 

Moje usluge:

1. Mindfulness tečaj za početnike (MBLC)

Sve informacije o polasku na mindfulness tečaj saznajte OVDJE.

2. Individualna psihoterapija pod supervizijom

Prijave na stranici kontakt ili na ivana@kindwhenhard.com

Za sva pitanja, slobodni mi piši na navedeni mail. Želim vam puno svjesnog jedenja i suosjećanja kada se dogodi emocionalno prejedanje.

Scroll to Top